Fenomenologija mistike

Centralna tema knjige je ispitivanje mistike kao posebnog oblika svijesti, različitog od svakodnevnog iskustva. Koristeći Husserlovu fenomenološku metodu, Walther definira mistiku kao neposredno, intuitivno iskustvo transcendentnog, koje nadilazi racionalno i empirijsko spoznanje. Ona primjenjuje fenomenološku redukciju kako bi "zagrlila" prirodni svijet i usmjerila pažnju na čistu svijest, istražujući kako se mistični fenomeni pojavljuju u njoj. Posebno se fokusira na iskustva sjedinjenja s božanskim, unutarnje svjetlosti i osjećaja univerzalne povezanosti.

Walther razlikuje različite vrste mističnih iskustava, poput kršćanske, budističke i ne-religijske mistike, naglašavajući njihove zajedničke elemente, ali i specifičnosti. Analizira ulogu emocija, intuicije i tijela u mističnim doživljajima, ističući da su oni duboko osobni, ali i univerzalni. Također raspravlja o odnosu mistike i psihoze, razgraničavajući ih kroz fenomenološki pristup.

Knjiga naglašava važnost fenomenologije za razumijevanje mistike, jer omogućava ispitivanje subjektivnog iskustva bez predrasuda. Walther poziva na daljnja istraživanja mističnih fenomena kako bi se bolje razumjela njihova uloga u ljudskoj svijesti i duhovnosti.