O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske
Životno djelo Ivana Lučića i prvijenac hrvatske historiografije (prvotisak 1666. u Amsterdamu). Djelo se prvi put pojavljuje u obliku kako ga je zamislio autor, s autorovim ispravkama i dopunama kao i kritičkom obradom intervencija kasnijih priređivača.
Knjiga ima šest knjiga: 1–2. antičko doba Dalmacije i Panonije, Iliri, rimska vlast, dolazak Slavena i Hrvata; 3–4. hrvatska država od 7. do 12. stoljeća – Tomislav, narodni kraljevi, hrvatsko-ugarska unija 1102.; 5. Dalmacija pod Mlecima i hrvatski primorski gradovi; 6. Crkvena povijest, biskupije, samostani, glagoljica.
Lučić prvi put koristi izvore sistematski: isprave, natpise, rukopise, arhive Venecije, Zadra, Splita i Dubrovnika. Odbacuje legende (npr. o češkom podrijetlu Hrvata), dokazuje autohtonost hrvatskog imena i državnosti te kontinuitet od 7. stoljeća. Posebno je važan njegov zaključak da je Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom 1102. zadržavajući svoj državni identitet, što je postalo temelj kasnijih hrvatskih državnopravenih argumenata.
Djelo je pisano u baroknom duhu, ali s nevjerojatnom kritičkom oštrinom za 17. stoljeće. Zbog toga ga zovu „ocem hrvatske historiografije“. Knjiga je i danas obavezna lektira jer je većina Lučićevih teza ostala neoborena.
Jedan primjerak je u ponudi
