Škola plivanja

– Pa što ću s pričama? – pitam smušeno. – Što mene pitaš? Eno ti pun grad svijeta pa ih daji kome hoćeš. Možda tko i pročita, ima svakakvih ljudi. Najprije se zgražam, a onda zaključujem da to i nije posve besmisleno. – Bravo, bako… – pođem zahvaljivati, ali ona mi je već okrenula leđa i posvetila se Stjepanovoj večeri. Čovjek stvarno nikad ne zna gdje će ga snaći nevolja, a gdje valjan savjet. Ovaj sam put neočekivano profitirao: dat ću priče na čitanje nepoznatim ljudima. Pa neka misle što ih volja, barem neće prigovarati. Ne trebaš me hvaliti – čujem punicu iz kuhinje – dosta mi je da mi ne prigovaraš.