Kako biti dobar

Izabravši Katie kao pripovjedača u svojem novom otužno stvarnom i beskrajno smiješnom romanu Kako biti dobar, Hornby je preuzeo velik rizik u odnosu na svojeg uobičajenog čitatelja. Katie ne prati nogomet, ne sluša ploče, a već mjesecima ne uspijeva dovršiti Mandolinu kapetana Corellija. Njezin suprug David sa zadovoljstvom se da uzdržavati pišući kolumnu “Najbjesniji čovjek u Hollowayu” za mjesne novine, dok zapravo već godinama žvrlja po svojem romanu koji nikad neće završiti. David je zajedljiv, vječno bijesan, majstor manipulacije i dobro raspirene svađe. Njihovo dvoje djece pred njihovim očima postaju duhovno potpuno distancirana stvorenja. Katie, frustrirana do srži, hitno treba pojas za spašavanje iz ustajalog braka koji nema budućnosti, dok joj savjest govori kako dobra osoba ne bi trebala razarati obitelj. No nakon svojeg prvog preljuba, Katie će s parkirališta u Leedsu mobitelom izreći sudbonosne riječi: “Hoću razvod”. Ako mislite da znate kamo će vas Hornby odvesti odande, ljuto se varate; nepredvidiv, neuhvatljiv i nepotopiv Hornby će vas najprije grohotom nasmijati, a onda će vam, kad shvatite koliko je njegova proza bolno istinita, smijeh zapeti u grlu. Kako biti dobar uistinu postavlja to pitanje, bez ispraznog moraliziranja, bez pseudo-intelektualnog naklapanja i bez licemjernog liberalizma. Nick Hornby u hrvatskom prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa naša je najgora noćna mora. On u svojim rukama drži ogledalo, ali ono nije čarobno, ono nas samo prikazuje onakvima kakvi doista jesmo. Urnebesni užas!