Povijest svjetske književnosti 2

Drugi svezak Povijesti svjetske književnosti, pod uredništvom Vladimira Vratovića, okuplja priloge koji obuhvaćaju središnje književnosti mediteranskog i europskog kulturnog kruga. Milivoj Širol i Damir Salopek izlažu povijest grčke književnosti, od homerovskih epova, preko atenske drame i filozofije, do helenističkog razdoblja. Vratović obrađuje rimsku književnost, prikazujući njezin razvoj od ranih latinskih pisaca do zrele klasične epohe, s naglaskom na epiku, retoriku i povijesno‑filozofski diskurs. Radoslav Katičić donosi pregled bizantske književnosti, u kojoj se isprepliću kršćanska teologija, helenistička tradicija i specifični žanrovi istočnog Mediterana. Stjepan Hras analizira srednjovjekovnu latinsku književnost, razdoblje obilježeno teološkim djelima, skolastičkom mišlju i prijenosom antičke baštine. Ratimir Mardešić u dva priloga prikazuje novovjekovnu latinsku književnost, koja, premda potisnuta nacionalnim jezicima, ostaje važna u obrazovnom, znanstvenom i humanističkom kontekstu, te novogrčku književnost, u kojoj se nakon osmanskog razdoblja razvijaju novi oblici nacionalnog identiteta i književnog izraza. Ahmet Kelmendi predstavlja albansku književnost, s naglaskom na rani folklor, oblikovanje pisanih žanrova te moderni književni razvoj. Svezak donosi cjelovit uvid u kontinuitete i prijelaze među književnostima koje su oblikovale europsku kulturu, naglašavajući njihove međusobne utjecaje i povijesni značaj.