Berlinski rukopis
Lirski autobiografski roman o Berlinu kao prostoru sjećanja, identiteta i egzila, u kojem Irena Vrkljan isprepliće osobnu povijest, umjetnost i fragmente europske kulture.
Berlinski rukopis nastavlja autobiografski ciklus koji je Irena Vrkljan započela romanima Svila, škare i Marina ili o biografiji. U središtu pripovijedanja nalazi se Berlin – grad u kojem je autorica godinama živjela, ali i simbol unutarnjeg prostora sjećanja, samoće i neprestanog traganja za vlastitim identitetom.
Roman je građen fragmentarno, kao niz zapisa, uspomena, susreta i promišljanja. Granice između autobiografije, romana, dnevnika i eseja svjesno su izbrisane, pa pripovijest nastaje povezivanjem osobnih iskustava s književnim, umjetničkim i kulturnim referencama. Vrijeme nije linearno, nego se prošlost i sadašnjost neprestano prožimaju, stvarajući mozaik sjećanja.
Važno mjesto zauzimaju teme egzila, dvojezičnosti, pripadanja i nepripadanja, ženskog identiteta te odnosa između života i pisanja. Berlin nije tek kulisa nego aktivan sugovornik pripovjedačice, grad u kojem se osobna povijest susreće s europskom kulturnom baštinom i iskustvom modernoga čovjeka.
Poetičan, suzdržan i izrazito introspektivan stil, bogat asocijacijama i intertekstualnim vezama, svrstava Berlinski rukopis među najvažnija djela hrvatske autobiografske i modernističke proze druge polovice 20. stoljeća.
Jedan primjerak je u ponudi
- Žig knjižnice
