Sveti sakramenti po nauku Katoličke crkve, sv. 1

Sveti sakramenti po nauku Katoličke crkve (svezak I–II) važno je djelo hrvatske katoličke teologije iz 1895.–1898. godine. Prvi svezak (1895., 525 stranica) obrađuje sakramente uopće, krštenje, potvrdu i euharistiju, dok drugi svezak (1898.) pokriva preostale sakramente (pokora, bolesničko pomazanje, red i ženidba).

Autor dr. Ivan Bujanović (1852.–1927.), profesor Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, višestruki dekan i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1891/92. i 1903/04.), bio je jedan od najplodnijih hrvatskih dogmatičara kraja 19. i početka 20. stoljeća. Pisao je u duhu neoskolastike, apologetski i sustavno, nastojeći filozofski utemeljiti teološke istine. Ovo djelo predstavlja jedan od prvih sustavnih prikaza sakramentalne teologije na hrvatskom jeziku, namijenjen prvenstveno bogoslovima, svećenicima i učiteljima vjeronauka.

Knjiga izlaže katolički nauk o sakramentima kao vidljivim znakovima nevidljive milosti, detaljno tumačeći njihovu bit, ustanovljenje od Krista, učinke, uvjete valjanosti i plodnosti te pastoralnu praksu. Bujanović se oslanja na Sveto pismo, predaju, crkvene oce i zaključke Tridentskog sabora, uz kritički osvrt na protestantske i modernističke poglede.

Djelo je objavljeno u Zagrebu (Tisak dioničke tiskare), u vrijeme kada je hrvatska bogoslovska literatura još uvijek bila pod snažnim utjecajem latinskog i njemačkog jezika. Predstavlja značajan korak u razvoju hrvatskog teološkog izraza i obrazovanja.

Danas je rijetko antikvarno izdanje, cijenjeno među povjesničarima teologije, crkvenim povjesničarima i kolekcionarima starije hrvatske knjige. Svjedoči o visokoj razini katoličke učenosti u Hrvatskoj pred Prvi svjetski rat i o doprinosu Ivana Bujanovića kao pionira sustavne dogmatike na narodnom jeziku.