Kapucini u Osijeku: Gradivo iz bečkog kapucinskog samostana: 1702.-1919.
Arhivski dokumenti iz Beča otkrivaju povijest osječkih kapucina od 1702. do 1919., život samostana, gradnju crkve i ulogu redovnika u vjerskom i društvenom životu grada.
Kapucini u Osijeku: gradivo iz bečkog kapucinskog samostana: 1702.–1919., koje je priredio i uredio Stjepan Sršan, donosi izvorne dokumente o više od dva stoljeća djelovanja osječkih kapucina. Građa sačuvana u Beču osobito je važna jer je velik dio dokumentacije osječkoga samostana izgubljen.
Osječka je zajednica do 1920. pripadala kapucinskoj provinciji sa sjedištem u Beču, kamo je slala godišnja izvješća i druge spise. Ta prepiska omogućuje praćenje samostanskoga života i odnosa s provincijskom upravom, ali i upoznavanje djelovanja redovnika u Osijeku i Slavoniji. Dokumenti su objavljeni na izvornim jezicima, preneseni u latinično pismo.
Knjiga obuhvaća popis gvardijana, podatke o gradnji crkve i samostanskom umjetničkom blagu, uz predgovor, sažetke i preslike pojedinih spisa. Izdvaja se pismo Josipa Jurja Strossmayera iz 1895., koje svjedoči o njegovu uvažavanju kapucina i njihova značenja za grad i okolna naselja.
Publikacija približava povijest redovničke zajednice kroz sačuvana svjedočanstva njezina rada. Namijenjena je istraživačima crkvene i zavičajne povijesti te čitateljima zainteresiranima za osječku baštinu i povezanost samostana s gradskom sredinom.
Jedan primjerak je u ponudi
