Zgodovina novejšega slovenskega slovstva I: Od Pohlina do Prešerna
Prvi dio dvodjelne povijesti slovenske književnosti s početka 20. stoljeća. Značajan korak u oblikovanju moderne slovenske literarne historiografije i važan izvor za proučavanje slovenskog kulturnog preporoda u 19. stoljeću.
Ivan Grafenauer (1880.–1964.), tada mladi gimnazijski profesor, filolog i kasniji akademik SAZU, u ovom je djelu sustavno obradio razdoblje od početaka novije slovenske pismenosti do smrti France Prešerna (1849.).
Prvi svezak obuhvaća razdoblje od Marka Pohlina (18. stoljeće) preko prosvjetiteljstva i romantike do Prešerna kao vrhunca slovenskog pjesništva. Autor prikazuje ključne autore (npr. Vodnik, Kopitar, Čop, Jarnik i dr.), njihova djela, kulturni i povijesni kontekst te razvoj slovenskog književnog jezika i nacionalne svijesti u okviru Habsburške Monarhije.
Djelo je napisano pregledno, znanstveno utemeljeno i namijenjeno prvenstveno gimnazijskim profesorima, studentima i široj obrazovanoj publici. Drugi svezak (1911.) nastavlja s razdobljem narodnog preporoda (1848.–1868.). Oba sveska zajedno čine jednu od prvih cjelovitih sinteza novije slovenske književne povijesti.
Grafenauer je kasnije postao poznatiji po etnološkim i folklorističkim radovima te po popularnijoj Kratkoj zgodovini slovenskega slovstva, ali ovo rano djelo svjedoči o njegovoj temeljitoj filološkoj izobrazbi (slavistika i germanistika na Dunaju) i nacionalno-buditeljskom angažmanu. Knjiga je objavljena u vrijeme kada se slovenska književna historiografija tek učvršćivala kao samostalna disciplina.
Jedan primjerak je u ponudi
- Tragovi patine
