Sunčana strana ulice

Sunčana strana ulice drugi je studijski album zagrebačke grupe Azra, objavljen u lipnju 1981. godine za Jugoton kao dvostruki LP. Sniman je u veljači i ožujku 1981. u MM Studiju u Zagrebu, a producirao ga je sam Branimir Johnny Štulić. Album sadrži čak 24 pjesme i traje nešto više od sat vremena (1:00:55).

Ovo je ploča na kojoj je Azra dosegla punu zrelost. Nakon energičnog debija, Štulić se ovdje razmahnuo – od sirovog novovalnog rocka i post-punka, preko akustičnih balada i reggae utjecaja, pa sve do cabaret i folk elemenata. Zvuk je sofisticiraniji: istaknuta akustična gitara, prominentan bas Miše Hrnjaka, precizna bubnjarska igra Borisa Leinera, a gostuju puhači (Miroslav Sedak-Benčić na saksofonu, Franjo Vlahović na trubi i trombonu itd.).

Tekstovi su Štulićevo remek-djelo – mješavina ulične poezije, ljubavnih tema, društvene kritike i političkog angažmana. Pjesme poput "Užas je moja furka", "Kurvini sinovi", "Poljska u mome srcu" (posvećena Solidarnosti) ili "Pit... i to je Amerika" donose oštru kritiku sustava, licemjerja i imperijalizma. S druge strane, tu su nježne ljubavne minijature poput "Ne reci mi dvaput", "Između nas", "Gospodar samoće", "Karta za sreću" ili naslovne "Sunčana strana ulice". Album djeluje kao dokumentarni film o životu u Zagrebu početkom 80-ih – od jutarnjeg buđenja ("041" – zagrebački pozivni broj) do noćnog odlaska ("Odlazak u noć").

Kritički je album ocijenjen iznimno visoko: u izboru Rolling Stone Hrvatska (2015.) našao se na trećem mjestu svih vremena u Jugoslaviji i prvom među hrvatskim albumima. Mnogi ga smatraju vrhuncem Štulićeve stvaralačke snage i jednim od najboljih dvostrukih albuma u povijesti regionalnog rocka.

Sunčana strana ulice nije samo album – to je kultna ploča koja je definirala zvuk i duh jedne generacije, a i danas zvuči svježe, poetično i provokativno. Obavezno štivo za svakog ljubitelja prave rock poezije.