Iza Mjesečevih planina

Ivančić zna da je na svom putovanju sam i premda u svom pustolovnom pasijansu susreće na desetke živopisnih likova i kroz njih nam daje uvid u afričku tradiciju i kaotičnu sadašnjost, on nam izvrće i svoju nutrinu pa se može reći da je na majstorski način kompilirao roman ceste i niz eseja, napisanih vrhunskim reportažnim stilom, zbog čega se ova knjiga ne ispušta iz ruku.

Putopis Hrvoja Ivančića "Iza Mjesečevih planina" opipljiv je, pun boja, mirisa i zvukova vrelih afričkih dana i noći, opisani su autentični likovi, a njihov cilj je – preživjeti. U napetom slijedu događaja, koji se naoko vrti oko samog autora i njegovih reporterskih ciljeva, čitatelj saznaje kako se to golo preživljavanje raspleće, bile to priče iz vizure mladih ratnika, starih svećenika, prostitutki, UN-ovaca, poduzetnika, ribara, prodavača tričarija, žena iz sirotišta ili anonimnih prolaznika, slažući bogat mozaik koji nas uvodi u trodimenzionalni doživljaj afričke ulice, ali jednako toliko i afričke moćne i bogate prirode.

Sve je tu: Afrika kao razglednica, kao daleka egzotična destinacija, lav, žirafa, visoki mladić s kopljem, naoružani mladići na kamionetu, prašina, malarija, genocid, pokolji mačetama, siromaštvo, djeca vojnici, magična voda, uzavreli život u kućicama od domaće cigle... dok se noćne ptice na visokim potpeticama vrzmaju oko muzungua, u noćnim klubovima koji su tvornice njihovih snova i bjelačkog bluda, koji u Gomi, kao u Sodomi i Gomori, sublimira svo zlo koje je afričko tlo natopilo krvlju i iz kojeg tek sramežljivo niču cvjetovi neke buduće slobode.