Aleph
Aleph, sedamnaest fantastičnih pripovjedaka s epilogom, Jorgea Luisa Borgesa (1899. – 1986.), uz glasovitu zbirku Ficcones (Izmišljaji), najvažnija je knjiga pripovjedaka u opusu toga velikog argentinskog pisca.
Knjiga nosi naslov po završnoj priči: El Aleph. U njoj se, kombinacijom vrhunske intelektualne humoreske i oniričke fantazije, opisuje sudbina beznačajnog pisca kojem sudbina dodijeli jedinstvenu milost, tj. da ugleda viziju Alepha – prvog slova hebrejskog alefbeta (alfabeta) – u kojoj se, u punoj istovremenosti, zrcale mijene čitavog svemira. Kritičari sugeriraju da je tu posrijedi ironična parafraza Danteova pakla. Nasuprot njoj stoji priča Zahir, o čovjeku (Borgesu) kojega, malo-pomalo, opsjeda slika niklenoga novčića dok mu, na kraju, iz misli ne istisne svaku drugu pojedinost što je obuhvaća svemir. Te i druge priče uvrstile su ovu knjigu u sâm vrh svjetske fantastike.
Jedan primjerak je u ponudi
