Krivotvoritelji novca
Krivotvoritelji novca (1925.) je intelektualno izazovan roman, cijenjen zbog filozofske dubine i hrabrosti. Napisan kao eksperimentalni "roman u romanu", Gide razbija tradicionalnu naraciju, nudeći višeslojnu refleksiju o autentičnosti i licemjerju.
Radnja prati nekoliko adolescenata i odraslih čiji se životi prepliću. Bernard Profitendieu, buntovni mladić, otkriva da nije sin svog oca i napušta dom, tražeći vlastiti identitet. Njegov prijatelj Olivier Molinier bori se s obiteljskim očekivanjima i privlačnošću prema starijem piscu Édouardu, koji piše roman pod istim naslovom, Krivotvoritelji novca, stvarajući metanarativ. Édouardova potraga za čistom umjetnošću odražava Gideovu vlastitu borbu s kreativnošću, dok likovi poput Bernarda i Oliviera iskušavaju granice morala, seksualnosti i slobode.
Roman istražuje "krivotvorenje" u metaforičkom smislu – lažni moral, društvene norme i umjetničke kompromise – dok likovi pokušavaju pronaći autentičnost u svijetu punom obmana. Gide koristi dnevničke zapise, pisma i dijaloge, stvarajući fragmentiranu strukturu koja odražava kaos mladosti i intelektualne potrage. Gideov stil, prožet ironijom i psihološkom oštroumnošću, čini ga ključnim djelom modernizma, koje poziva čitatelje da preispitaju istinu i slobodu.
Dva primjerka su u ponudi
