Simfonije
Minerva je početkom tridesetih počela s objavljivanjem sabranih djela Miroslava Krleže. Planirano je objavljivanje osamnaest knjiga, a nakon policijskih pritisaka, završilo se sa devet objavljenih naslova.
Neka izdanja su bila prvotisak, neka djela su bila i prije objavljivana kao knjige, neka u časopisima. Od djela sabranih u ovom svesku Podnevna simfonija, Suton i Nokturno izdani su u nakladi Hrvatskog društva književnika 1917., dok je ranije objavljen u vlastitoj nakladi pisca. Sodomski Bakanal je ranije objavljen u časopisu Književni jug, a Ulica u jesenje jutro ranije je izašla u časopisu Plamen, ovdje prvi put štampana u knjizi.
Kako su knjige sadržajem, ali i likovnom opremom bile politički neprihvatljive, odlukom države svi ovitci su morali biti uklonjeni sa knjiga. Policija je obilazila i knjižnice i knjižare u koje je dospio pokoji primjerak sa ovitkom, te ih uništavala. Neka izdanja su samo vrlo vrlo rijetka, a neka i iznimno rijetka. Svako stanje ovitka, pa i sa znatnijim oštećenjem se prihvaća, a ona sa izvrsnom učuvanošću su iznimno rijetka. Ovitke je radio umjetnik o kome se i danas vrlo malo zna – Franjo Bruck. Njegova oprema knjiga se danas vrednuje i uspoređuje sa onima najvećih: George Grosz, John Heartfield i Aleksandar Rodchenko. Fotomontaže su rađene pod utjecajem jakim konstruktivističke fotografije.
Jedan primerak je u ponudi
- Poklopac nedostaje