Bachovi husari i Ilirci: sjećanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj (1853–1867)

Knjiga pruža uvid u političku i društvenu klimu tog vremena, obeleženu pokušajima germanizacije i centralizacije od strane bečkih vlasti.

Trdina detaljno opisuje kako su strani nastavnici, često iz Slovenije, Češke, Poljske i Tirola, slani u hrvatske škole s ciljem potiskivanja hrvatskog jezika i identiteta. Ovi „Bahovi husari“, kako ih autor naziva, poslužili su kao instrumenti bečke politike za suzbijanje nacionalne svesti kod Hrvata.

Kroz sećanje Trdina analizira i odnos slovenačkog i hrvatskog naroda, ističući sličnosti i razlike u njihovim reakcijama na političke pritiske. Posebnu pažnju posvećuje jezičkim pitanjima, naglašavajući važnost očuvanja maternjeg jezika kao temelja nacionalnog identiteta.

Sadržaj:

• Predgovor: Tone Potokar – Varaždin – germanizovana hrvatska gospoda – prvi izveštaji Bahovih husara
• U srcu Hrvatske – Ilirski svećenici, primjer domoljublja, napretka i karaktera – Ogroman značaj ilirizma za duhovni rast i napredak hrvatskog naroda – Bah hoće birokratijom da germanizuje Hrvate
• Hrvatska Rijeka i Riječka gimnazija – Učitelji slavenskog i nemačkog jezika u riječkoj gimnaziji
• Štefan Vidić, direktor riječke gimnazije
• Školski nadzornik DR. Anton Jarc
• Azbučni pregled ličnosti