
Nikad me ne ostavljaj
„Nikad me ne ostavljaj“ (2005) je distopijska priča o ljubavi, prijateljstvu i moralnim dilemama u svetu kloniranja, dirljiva priča o čovečanstvu u svetu bez slobode. Išigurov roman ostavlja snažan utisak, podstičući debate o etici i smislu života.
Smeštena u alternativnu verziju Engleske krajem 20. veka, radnja prati živote tri protagonistkinje – Keti, Rut i Tomija – koje odrastaju u internatu Hejlšam, naizgled idiličnoj instituciji. Kroz Ketina sećanja otkriva se njihova sudbina: oni su klonovi stvoreni za doniranje organa, a njihovi životi su predodređeni.
Keti, sada 31-godišnjakinja, negovateljica, seća se svog detinjstva i adolescencije. U Hejlšamu, pod nadzorom strogih, ali brižnih učitelja, uče umetnost i stvaraju bliske veze. Keti i Rut dele komplikovano prijateljstvo, dok Tomi, osetljiv i nesiguran, postaje predmet njihove pažnje. Tokom godina, između njih se razvija ljubavni trougao, obeležen ljubomorom i neslaganjima. Istovremeno, polako se mire sa svojom svrhom – „doniranjem“ organa, što dovodi do njihove smrti.
Nakon Hejlšama, trojac se suočava sa realnošću spoljašnjeg sveta. Rut i Tomi su u vezi, ali Keti i Tomi dele dublju vezu. Kroz tračeve i spekulacije, oni istražuju mogućnost odlaganja svojih donacija sa ljubavlju, što ih dovodi do tragičnog suočavanja sa istinom o njihovoj svrsi i ograničenjima.
Jedan primerak je u ponudi