Dok ležah na samrti

Smještena u ruralni Jadik Mississippija tijekom Velike depresije, priča prati Bundrenovu obitelj u njihovom apsurdno-tragičnom putovanju da ispune Addienu, majčinu posljednju želju: pokop na obali rijeke u Jeffersonu, 40 milja daleko od njihove farme. Roman se sastoji od 59 poglavlja, većinom kratkih monologa u stream-of-consciousness stilu, koji otkrivaju unutarnji svijet likova. Faulkner koristi više od 15 glasova, svaki jedinstven po jeziku, ritmu i percepciji, stvarajući mozaik psiha pun kontrasta i ironije.

Addie Bundren, umiruća mati četvoro djece, centralna je figura, iako se njezin glas pojavljuje samo u jednom retrospektivnom poglavlju. Njezina smrt pokreće radnju: traži pokop u Jeffersonu, daleko od muža i djece koje su je, po njezinim riječima, „preplavili“ svojim postojanjem. Anse Bundren, njezin muž, tvrdoglav, pohlepan i pasivan, vodi karavan. Opisan kao čovjek s „dva drveta umjesto nogu“, Anse vidi putovanje kao priliku za nove zube i drugu ženu, prodajući obiteljske stvari bez grižnje savjesti.

Radnja se odvija u devet dana, od Addiene smrti do pokopa. Karavan – Anse, sinovi i Dewey Dell – vuče lijes na starom kolima preko poplavljenih cesta, močvara i brda. Faulknerov opis okoline je gotovo biblijski: rijeka poplavljena kišom simbolizira kaos postojanja, a lijes postaje metafora raspadanja tijela i duše. Putovanje nije samo fizičko; ono razotkriva obiteljske tajne: Addien neverstvo, Anseovu lijenost, dječju traumu. Jefferson, cilj, donosi ironijski završetak: pokop se obavlja, ali Anse brzo nalazi novu ženu i zube, ostavljajući obitelj još razjedinjenijom.

Roman je kratak, ali gust, s višeslojnim značenjima. Idealno za čitatelje koji vole psihološku dubinu, grotesku i američki modernizam. Ako tražite roman koji će vas natjerati na razmišljanje o smrti bez patetike, ovo je izbor. Faulkner sam rekao: „Stvorio sam svijet koji je toliko stvaran da ga nitko ne može zanemariti.“