Pjesme neuvrštene u zbirke 1936-1955.
U ovoj zbirci, četvrtom svesku "Izabranih djela", prikupljeno je oko 200 pjesama koje nisu ušle u Tinove glavne zbirke tog razdoblja. Nedjeljko Mihanović je zbirku priredio temeljem rukopisa, časopisa i arhiva.
Razdoblje 1936.–1955. obilježeno je Ujevićevim zrenjem: od predratne melanholije ("Žalosna Svetovidova kula", 1936.) preko ratnih trauma ("Snovi i nemiri", 1940-ih) do poslijeratne kontemplacije ("Živa vatra", 1954.). Neuvrštene pjesme, pisane u egzilu, zatvoru i kavanskom bijegu, nose pečat intimnog dnevnika duše – fragmentarne, improvizirane, ali duboko osobne.
Teme su višeslojne: egzistencijalna patnja, ljubav kao spas i bol, priroda kao sakralni prostor (more, planine, vjetar kao simboli vječnosti), duhovna potraga (biblijski motivi, istočnjačka mistika, hrvatski folklor). Jezik je bogat arhaiizmima, metaforama i ritmom, poput "pjesme o vječnom nomadu" – Ujevićevom alter egu. Primjeri: "Noć u Jadranu" evocira ratnu tminu, "Pjev ptica" slaveći prolaznost, "Molitva za mrtve" obrađuje gubitak.
Ove pjesme otkrivaju evoluciju: od ekspresionističke strasti prema zenovskoj jednostavnosti. Mihanovićev uvod analizira kontekst, naglašavajući njihovu vrijednost za cjelovit portret pjesnika. Zbirka je dragulj za ljubitelje hrvatske lirike, pokazujući kako Ujević u "neuvrštenom" nalazi univerzalno – čovjeka na rubu vremena i vječnosti.
Jedan primerak je u ponudi
