Dnevnici, 1. svezak: 1909-1912.
Kafkini dnevnici, objavljeni posthumno, otkrivaju unutarnji svijet anksioznog genija. Prvi svezak obuhvaća rane godine, kada Kafka radi kao osiguravajući činovnik u Pragu, suočen s otužnim životom i literarnim ambicijama.
Ovi fragmenti, pisani uglavnom noću, nisu dnevnički zapisi u klasičnom smislu, već mozaik misli, snova, skica i samokritika – poput dnevnika duše na rubu egzistencije.
godina započinje opisima noćnih šetnji Pragom, susreta s prijateljima poput Maxa Broda i obiteljskim večerama. Kafka bilježi apsurd svakodnevnice: "Život je samo san, a san je samo san." Razmišlja o braku, seksualnosti i židovskom identitetu, s dozom humora i ironije. 1910. duboko ulazi u pisanje: "Što je to pisati? Kao da se čovjek otvara i zatvara." Skice poput "Opis borbe" najavljuju "Proces" i "Zamak". Snovi o gušenju, progonu i nekomuniciranju otkrivaju duboku usamljenost.
donosi putovanja u Pariz i Italiju, gdje Kafka opisuje Louvre i Benetke s mješavinom očajanja i ljepote: "Sve je laž, samo umjetnost je istina – ali i ona lažna." Susret s Felice Bauer 1912. označava preokret: ljubavna pisma i dnevnički monolozi o strahu od bliskosti ("Ja sam ništa, ona je sve"). Očeva tiranija se naglašava u fragmentima koji kulminiraju u "Pismo ocu" (1919., ali korijeni ovdje). Teme: krivnja, otuđenost, borba s tijelom i jezikom.
Ovi dnevnici su ključ za razumijevanje Kafkinog svijeta – labirinta straha i stvaralačke vatre. Nisu samo intimni isječci, već predskaze modernog čovjeka: zarobljenika vlastite glave. Svezak završava na pragu "Sudnjeg dana", nagovještavajući tamniju notu kasnijih godina.
Jedan primerak je u ponudi
