
Za zemlju
Roman prikazuje težak, primitivan i dramatičan život ukrajinskog sela. Kroz sudbine seljaka koji se bore za komad zemlje i opstanak, roman hronički prikazuje njihovu ljubav prema zemlji i njihovu neuništivu vezanost za rodnu zemlju.
Za zemlju je roman-hronika ukrajinskog pisca Ulasa Samčuka (1905–1987), koji realistično, gotovo prirodno prikazuje život ukrajinskog sela u prvoj polovini 20. veka. Samčuk, koji je i sam poticao iz seljačke sredine, duboko i detaljno opisuje svakodnevicu seljaka – njihovu stalnu borbu za zemlju, koja je istovremeno i njihova majka i gospodarica, izvor života i uzrok svih sukoba. Roman prati nekoliko generacija jedne porodice i šire seoske zajednice kroz ostavinske sporove, siromaštvo, glad, prirodne katastrofe i društvene promene.
Zemlja je ovde centralni lik – simbol opstanka, identiteta i slobode. Seljaci su prikazani kao žilavi, tvrdoglavi, ponekad surovi, ali i duboko vezani za tradiciju, običaje i prirodu. Autor ne idealizuje selo; on prikazuje i njegove mračne strane – pohlepu, zavist, nasilje unutar porodice i sela – ali istovremeno ističe neuništivu vitalnost i ljubav prema rodnom kraju.
Stil je hroničarski, epski i bogat folklorom. Samčuk piše sa velikom autentičnošću i poznavanjem seoskog mentaliteta, što roman čini snažnim dokumentom ukrajinske seljačke duše. Delo je jedno od njegovih ranih dela u kome je naglasak na kolektivnom, a ne samo individualnom, iskustvu.
U hrvatskom kontekstu 1941. godine, roman je bio zapažen jer su mu teme bile bliske seoskoj književnosti tog vremena. Danas je antikvarna retkost i vredan primer ukrajinske realističke proze 20. veka.
Jedan primerak je u ponudi