
Bijedni ljudi
„Bedni ljudi“ je prvi roman Fjodora M. Dostojevskog. Kroz pisma siromašnog činovnika Makara Devuškina i Varvare Dobroselove, prikazuje živote ljudi na marginama društva, njihovu usamljenost, siromaštvo i borbu za očuvanje dostojanstva.
Prvi prevod Bednih ljudi F. M. Dostojevskog na hrvatski jezik. Roman je preveo Milan Bogdanović, pisac, kritičar i prevodilac koji je u to vreme učestvovao u približavanju ruske književnosti južnoslovenskim čitaocima.
Roman je oblikovan kao prepiska između skromnog činovnika Makara Devuškina i mlade Varvare Dobroselove. Njihova pisma otkrivaju tešku svakodnevicu obeleženu siromaštvom, socijalnom nesigurnošću i osećajem poniženja. Uprkos uskraćenosti, likovi teže da sačuvaju međusobnu naklonost, saosećanje i lično dostojanstvo.
Delo već predstavlja teme koje će karakterisati celokupno Dostojevskog delo: mali čovek, društvena nepravda, moralne dileme i psihološka složenost pojedinca. Autor sa velikim razumevanjem prikazuje unutrašnji svet svojih junaka, ističući njihova osećanja, strahove i potrebu za ljudskim priznanjem.
Danas se Bedni ljudi smatraju važnim početkom Dostojevskog književnog puta i jednim od ključnih dela ruskog realizma, a zagrebačko izdanje iz 1919. godine je dragocen primer rane recepcije njegove književnosti u hrvatskoj kulturi.
Jedan primerak je u ponudi
- Oštećena leđa
- Tačke na listovima
- Mrlje na poklopcu





