Bijedni ljudi

Prvi prijevod Bijednih ljudi F. M. Dostojevskog na hrvatski jezik. Roman je preveo Milan Bogdanović, književnik, kritičar i prevoditelj koji je u to vrijeme sudjelovao u približavanju ruske književnosti južnoslavenskim čitateljima.

Roman je oblikovan kao prepiska između skromnog činovnika Makara Devuškina i mlade Varvare Dobroselove. Njihova pisma otkrivaju težak svakodnevni život obilježen siromaštvom, društvenom nesigurnošću i osjećajem poniženja. Unatoč oskudici, likovi nastoje sačuvati međusobnu privrženost, suosjećanje i osobno dostojanstvo.

U djelu se već pojavljuju teme koje će obilježiti cjelokupno Dostojevskijevo stvaralaštvo: mali čovjek, društvena nepravda, moralne dvojbe i psihološka složenost pojedinca. Autor s mnogo razumijevanja prikazuje unutarnji svijet svojih junaka, naglašavajući njihove osjećaje, strahove i potrebu za ljudskim priznanjem.

Danas se Bijedni ljudi smatraju važnim početkom Dostojevskijeva književnog puta i jednim od ključnih djela ruskoga realizma, a zagrebačko izdanje iz 1919. vrijednim je primjerom ranoga recepcijskog odjeka njegove književnosti u hrvatskoj kulturi.