Tibetanska knjiga mrtvih
Tibetanska knjiga mrtvih jedinstveno je djelo sakralnog segmenta svjetske književnosti. Izvorno se naziva Bardo Thodol (Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini). S pogovorom C. G. Junga
Knjiga je prevedena na engleski početkom stoljeća (prvo izdanje 1927.godine) zajedničkim radom tibetanskog lame Kazi Dawe Samdupa i izdavača dr. Evans-Wentza. Prijevod je to tibetanskog izvornika, koji pripada tradiciji Mahajana budizma, a Tibetanci su ga oduvijek rabili kao ritualni posmrtni tekst. Lama Kazi Dawa Samdup i Evans-Wentz nadopunili su tekst iz drugih izvornih zapisa Bardo Thodola , a pridodali su mu i niz tumačenja koja su potrebita za bolje razumijevanje. Unatoč tomu što je jedna od funkcija teksta da se čita prilikom nečije smrti, bolji poznavatelji učenja tibetanskog budizma, nazvanog lamaizmom, upozoravaju da je poruka Bardo Thodola zapravo upućena i živima, kojima prenosi ne samo filozofiju budizma, već i moralna i ezoterijska učenja o skrivenoj strani ljudske prirode. Jedino u tom svjetlu Bardo Thodol može biti zanimljiv i čitatelju iz Zapadnog svijeta.
Jedan primerak je u ponudi
