Moći užasa: Ogled o zazornosti
U knjizi "Moći užasa" pojavljuju se svi u prethodnim radovima razrađeni elementi autoričine misli, i to primijenjeni na dva glavna modela drugoga. Žensko kao drugo, i Istok kao drugo, kao ono potisnuto zapadnog vladajućeg diskursa.
Zašto bijeda? Zašto postoji to “nešto” što nije ni subjekt ni objekt, ali se stalno vraća, buni, fascinira? Nije neuroza. To naziremo u fobiji, psihozi. To je eksplozija koju je Freud dotaknuo, ali je možda i izbjegao, a psihoanaliza bi je trebala biti sve željnija čuti. Jer povijest i društvo nam to nameću. U užasu. Ne čine li obredi, religije, umjetnost ništa osim što odbijaju odvratnost? Otuda i čudno otkrovenje književnosti: Dostojevski, Lautréamont, Proust, Artaud i, vrlo simptomatično, Céline. Evo ga sada, ovaj stanovnik granica, bez želje i vlastitog mjesta, lutanja, boli i smijeha pomiješani, zgađeni lutalica u prljavom svijetu. Ovo je predmet zamjeranja.
Jedan primerak je u ponudi
