
Noć
Zbirka poezije „Noć“ (1964) Ota Šolca zauzima centralno mesto u Šolcovom stvaralaštvu, povezujući njegovu ranu narativnu fazu sa njegovim kasnijim refleksivnim delima.
Šolc, hrvatski pesnik, romanopisac, esejista i prevodilac, poznat je po svom melanholičnom tonu i introspektivnom stilu, a „Noć“ predstavlja ključno delo njegove zrele faze, gde je očigledna sinteza njegovih ranijih i kasnijih preokupacija. „Noć“ je zbirka koja se tematski fokusira na introspekciju, usamljenost i egzistencijalnu potragu za smislom, često kroz simboliku noći kao prostora tišine i unutrašnje borbe. Pesme u zbirci istražuju teme ljubavi, prolaznosti i sukoba između unutrašnjeg sveta i spoljašnje stvarnosti, što je karakteristično za Šolcov opus. Jezik je bogat lirizmom, sa naglaskom na poetskoj slici i ritmičkoj prozi, što odražava uticaj hrvatskog modernizma i evropskih književnih pokreta.
U kontekstu Šolcovog opusa, „Noć“ dolazi nakon njegovih ranijih dela kao što je „Goran i ja“ (1963) i označava pomak ka dubljoj filozofskoj i emocionalnoj složenosti. Za razliku od njegovih ranijih kratkih priča, poput one objavljene u Republici (1963), koje su više narativne, „Noć“ se fokusira na fragmentiranu, asocijativnu formu, bližu proznoj poeziji. U poređenju sa njegovim kasnijim delima, poput eseja i prevoda, zbirka predstavlja vrhunac Šolcove lirike, gde je očigledna njegova sposobnost da uhvati suptilne nijanse ljudske duše.
Dva primerka su u ponudi