Plavi kaputić

Plavi kaputić

Mladen Kušec

Plavi kaput je i Kušecova priča o devojci, mlađoj od Donatele, ali isto tako pričljivoj i punoj duha.

Devojčica Ivančica, zvana i Plavi kaput (po plavom mantilu koji strastveno želi), i njen komšija Spavalo (penzionerka koja voli dugo spavanje) vode iscrpne ali dinamične razgovore u dvorištu svoje zgrade. Njihovi razgovori su o svakodnevnim dečijim brigama, ali i o tome koliko se odrasli menjaju i postaju nedosledni sami sebi i komplikuju ono što je u očima dece vrlo jednostavno može da objasni i razreši: „...nemam nikoga ovde. - Zašto? - Tako je, desilo se. - I tebi jesi li sam - Da, i ja sam sam. – Zašto, kad si odrastao?.... U „Plavom mantilu” akcenat je na potrebi dece za roditeljima i njihovom pažnjom, što se može iskazati vidom, dodirom i/ili rečima: „I plavi kaput je bio strašno sam. Ujutro su i mama i tata otišli ​​na posao. Dok je baka bila živa, nemati mamu i tatu nije bilo strašno. Ali pošto babe nema...I u plavom mantilu, Kušec daje kratke, precizne opise, ali skromnije nego kod Donatele. Čitanje o Plavom kaputića, saznaje se da „...Iz žbuna koji raste uz samu ogradu mog dvorišta, odjednom je provirila kovrdžava bebina glavica...reću ti da je mali polako izašao iz žbuna i kao mače se popela na trešnju..." Isto važi i kada se pominju njena osećanja "...Bilo je očigledno da joj je neprijatno, ali je detetova radoznalost bila toliko jaka da joj se nije moglo odupreti. , pa evo je, zaboravila je na strah i prihvatila moju ponudu..." "...Plavi mantil je usamljen i tužan... Kada bi zaspao, Plavokot bi uvek sanjao. Bila je to velika sreća i radost...“ U jednom delu pripovedač opisuje sebe kada je bio mali „...Bio jednom dečak Tomislav. Ime mu je bilo kraljevsko, ali i sam je bio siromašan, nije mogao biti siromašniji... A bio je veoma pametan dečak... Tomica je danima i satima tražio detelinu i razmišljao o zanimljivim i dalekim gradovima i zemljama. .. Dečak je bio sitan, plave kose i podignutog nosa, nije bio viši od najmanjeg žbuna na proplanku. Ko zna kako, ali ljudi su saznali za dečaka koji sanja najlepše snove na svetu... U jednom delu je opisan i drug iz detinjstva „...Zato što sam imao prijatelja koji se zvao Hrvoje...Njegov plave oči, ljuskav nos, prljave, radne ruke, pocepane cipele sa pohabanim štiklama...“

Editor
Vera Barić
Illustrations
Diana Kosec Bourek
Graphics design
Diana Kosec Bourek
Dimensions
21 x 16.5 cm
Pages
101
Publisher
Mladost, Zagreb, 1982.
 
Latin alphabet. Hardcover.
Language: Croatian.

One copy is available

Condition:Used, excellent condition
Damages or inconvenience notice:
  • Pečat biblioteke
 

Are you interested in another book? You can search the offer using our search engine or browse books by category.

You may also be interested in these titles

Dobar dan!

Dobar dan!

Mladen Kušec

Ilustracije za ovu knjigu uradili su učenici osnovnih škola: Sedmi maj - Vrbovec, I. Gojak - Karlovac, Sedam sekretara SKOJ-a - Zagreb, Krešo Rakić - Zagreb, Crveni oktobar - Zagreb, Marijan Grozaj - Ivanić-Grad, Siget - Zagreb.

Mladost, 1970.
Croatian. Latin alphabet. Hardcover.
3.16
Devojčice

Devojčice

Louisa May Alcott
Epoha, 1968.
Croatian. Latin alphabet. Hardcover.
7.18
More

More

Tony Wolf, Sergio Gabaglio

Upoznajmo more! Odlična knjiga sa prvim rečima za najmlađe čitaoce. Mnogo stvari i mnogo novih reči za naučiti!

Stvarnost, 1975.
Croatian. Latin alphabet. Hardcover.
7.56
Zdravo, zdravo deco!

Zdravo, zdravo deco!

Radmila Kravić
Crveni krst Novog sada, 1980.
Serbian. Latin alphabet. Paperback.
5.98
Velika veća i najveća

Velika veća i najveća

Jerzy Broszkiewicz
Mladost, 1977.
Croatian. Latin alphabet. Hardcover.
5.26
Partizanske tužne bajke

Partizanske tužne bajke

Branko Ćopić

„Partizanske tužne pripovetke” je zbirka priča Branka Ćopića, objavljena 1949. godine, koja na poseban način opisuje stradanje, junaštvo i emotivne trenutke iz vremena NOB tokom Drugog svetskog rata.

Narodna prosvjeta, 1958.
Croatian. Latin alphabet. Hardcover.
3.26