Uhvati zeca

Postoji nekoliko uvriježenih rečenica kojima je opisivan roman prvijenac Uhvati zeca Lane Bastašić. To jeste priča o prijateljstvu dvije mlade žene, to jeste i priča o njihovom sazrijevanju u izrazito patrijarhalnom i konzervativnom društvu tokom mračnih devedesetih, te nešto manje mračnijim dvijehiljaditim. To jeste i izrazito feministička proza u kojoj opisi seksa nemaju nikakvu romantiku, jer je seksualno sazrijevanje opisano onako kako je ono jedino i moglo biti u našem društvu, koje je susprezalo svoju seksualnu energiju. A opisano je kao mučan proces upoznavanja svoga tijela koji nije lišen poetske začudnosti. Dešava se to u sceni kada dvije glavne junakinje, Sara i Lejla, nakon dogovorenog prvog seksa u životu, sa nebitnim partnerima, odlaze kupiti zeca na pijacu kako bi se gorčina bolnog iskustva zamijenila nečim dječije naivnim i lijepim. Uhvati zeca govori o svemu navedenom, ali je to prvenstveno roman potrage ostvaren u formi romana ceste u kojoj je glavni zamajac radnje osoba koje nema. Priča je to o nestajanju ljudi pogrešnog imena i prezimena u Banjaluci tokom rata 1992–1995. Ispričana je bespoštedno i beskompromisno, kroz dva narativna toka, precizno i jasno. Radi se o potresnom romanu u kojem Lana Bastašić suvereno vlada formom koju je sebi nametnula.