
Čipke
Čipka (1929) Štefe Jurkić je ljubavni roman sa katoličkom porukom. Mlada heroina u Francuskoj, kroz ljubav i patnju, doživljava obraćenje i pronalazi smisao u svojoj veri, inspirisana legendom o Svetoj Terezi.
Štefa (Štefanija) Jurkić (1895/1896–1971), hrvatska i bosansko-hercegovačka književnica rođena u Cazinu, bila je učiteljica, supruga slikara Gabrijela Jurkića i duboko pobožna katolička autorka (dominikanski trećoredac). Pisala je priče, legende, romane i hagiografije, najčešće prožete katoličkim duhom, idealima svetosti, obraćenja i ženske čistote.
Roman Čipke je njen prvi roman. Delo pripada popularnoj katoličkoj fikciji međuratnog perioda i nastalo je po uzoru na francuske katoličke romane. Radnja je smeštena u Francuskoj, a priča se fokusira na mladu ženu koja prolazi kroz ljubavna iskušenja, razočaranja i unutrašnju borbu. Ključni motiv je čudo i svetiteljska legenda o Svetoj Terezi (verovatno Svetoj Terezi Avilskoj ili Malom cvetu Isusovom), što dovodi do dubokog obraćenja glavnog lika.
Roman spaja romantičnu radnju sa religioznom porukom: ljubav prema čoveku pretvara se u uzvišenu ljubav prema Bogu, a svetovne „čipke“ (ukrasi, taština, prolazne strasti) ustupaju mesto duhovnoj lepoti i žrtvi. Stil je topao, sentimentalan i obrazovan, namenjen prvenstveno devojkama i široj katoličkoj publici. Delo ističe teme čistote, odricanja, porodice i vernosti.
U kontekstu autorkinog opusa (Legende u boji, Petnaest kula, Plašt malog krstaša, Blažena Imelda Lambertini), Čipka predstavlja prelaz iz legende u romanesknu formu. Danas se čita kao zanimljiv dokument katoličke književnosti dvadesetih godina 20. veka i kao svedočanstvo ideala ženske pobožnosti u međuratnoj Hrvatskoj i Bosni.
Retko je antikvarno izdanje, ali vredno za proučavanje hrvatske katoličke proze.
Jedan primerak je u ponudi





