Dva ogleda: Razdjelovljena zajednica i O singularnom pluralnom bitku
Svjedočanstvo u kojemu su možda sabrana sva svjedočanstva s kojima je ta epoha, po tko zna kakvom nalogu i tko zna kakvoj nužnosti, prinuđena suočiti se, svjedočanstvo je rasapa, izmještanja ili previranja zajednice.
Komunizam je, kao što je kazao Sartre, "nenadilazan horizont našeg vremena", i to u mnogim smislovima - političkim, ideološkim, strateškim. A među njima nije od najmanje važnosti sljedeći, Sartreovim intencijama prilično stran smisao: riječ "komunizam" amblematizira želju da se nađe ili povrati mjesto zajednice koje bi nadilazilo kako društvene podjele tako i podvrgavanje tehnološko-političkoj dominaciji, ali također i odumiranje slobode, riječi ili jednostavne sreće do kojeg dolazi kad ih se podvrgne ekskluzivnom poretku privatizacije te koje bi naposljetku, još jednostavnije i još presudnije, nadilazilo smrt svakoga pojedinačno - onu smrt koja, onda kada je tek samo smrt pojedinca, nosi neizdrživ teret i urušava se u beznačajnost.
Jedan primerak je u ponudi
