Über den Humanismus
Martin Heidegger u „Pismu o humanizmu“ (1947.) odgovara na pitanje Jeana Beaufreta o značenju humanizma, iznoseći kritički stav prema tradicionalnom humanizmu i nudeći novo razumijevanje čovjekova bitka.
Djelo je nastalo kao odgovor na egzistencijalističke interpretacije njegova ranijeg rada, posebice „Bitka i vremena“. Heidegger smatra da tradicionalni humanizam, koji čovjeka postavlja u središte svijeta definirajući ga kao „rationalnu životinju“, ne doseže pravu bit čovjeka. On kritizira metafizičke pretpostavke humanizma, tvrdeći da one zanemaruju pitanje bitka (Sein). Umjesto toga, Heidegger predlaže da je čovjek „Dasein“ – biće koje stoji u odnosu prema bitku, čije je postojanje uvijek već „bačeno“ u svijet i upućeno na razumijevanje vlastite egzistencije.
Jezik igra ključnu ulogu u Heideggerovom poimanju. On tvrdi da je jezik „kuća bitka“, a ne tek alat komunikacije, te da čovjek kroz jezik sudjeluje u otkrivanju bitka. Humanizam, prema Heideggeru, ne smije čovjeka uzdizati kao gospodara svijeta, već ga mora shvatiti kao „pastira bitka“, koji čuva i brine o bitku.
Heidegger također odbija apstraktne pojmove slobode i dostojanstva koji dominiraju humanističkim diskursima, pozivajući na dublje promišljanje čovjekova mjesta u svijetu kroz „mišljenje bitka“. Ovo djelo predstavlja pomak od antropocentrizma ka ontološkom razumijevanju čovjeka.
Jedan primerak je u ponudi
- Potpis prethodnog vlasnika
