Gilles Deleuze
Gilles Deleuze (18. siječnja 1925. – 4. studenoga 1995.) bio je francuski filozof, jedan od najutjecajnijih mislilaca druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Parizu u buržoaskoj obitelji, odrastao je u vrijeme nacističke okupacije. Otac mu je bio inženjer, veteran Prvog svjetskog rata s antisemitskim stavovima. Deleuzeov stariji brat Georges uhićen je tijekom nacističke okupacije zbog sudjelovanja u pokretu otpora i umro je na putu u Auschwitz – traumatično iskustvo koje je duboko obilježilo mladog Gillesa.
Studirao je filozofiju na Sorboni od 1944., gdje su ga oblikovali Hyppolite i Canguilhem. Predavao je na licejima, Sorboni, Lyonu te od 1969. na eksperimentalnom Sveučilištu Paris VIII u Vincennesu, gdje je bio omiljeni profesor sve do umirovljenja 1987. Oženio se Fanny Grandjouan 1956., s kojom je imao dvoje djece. Bolovao je od teškog emfizema pluća te je 1995. izvršio samoubojstvo skokom s prozora.
Karijeru je započeo monografijama o klasičnim filozofima, među kojima se ističu studije o Humeu (Empirizam i subjektivnost, 1953.), Nietzscheu (1962.), Kantu, Proustu, Bergsonu i Spinozi. Ključna samostalna djela su Razlika i ponavljanje (1968.) i Logika smisla (1969.), u kojima razvija ontologiju razlike, ponavljanja, virtualnog i imanencije.
Godine 1969. upoznaje Félixa Guattarija s kojim stvara neka od najsnažnijih djela 20. stoljeća: Anti-Edip (1972.), radikalnu kritiku psihoanalize, obitelji i kapitalizma, te Tisuću platoa (1980.), nomadsku ontologiju rizoma, deterritorijalizacije i tijela bez organa. Zajedno su objavili i knjige o Kafki te Što je filozofija? (1991.).
U kasnijim radovima bavi se umjetnošću – Francis Bacon: Logika osjeta (1981.), dvije knjige o filmu (Slika-kretanje i Slika-vrijeme) te Kritika i klinika (1993.).
Deleuzeova filozofija naglašava imanenciju, rizomatsko mišljenje, postajanje i afekte te kritizira hijerarhijske strukture. Duboko je utjecao na poststrukturalizam, kulturne studije, filmsku teoriju i političku filozofiju.
Naslovi u ponudi
Foucault
Deleuzeov portret Foucaulta (1986.) nije monografija, već kreativno "mišljenje s Foucaultom". Analizira arheologiju znanja, uvodi pojmove arhive, moći, subjektivacije i "nabora" (fold) kao ključne za Foucaultovu misao o znanju, moći i subjektu.
Logika smisla
Gilles Deleuzes „Die Logik des Sinns“ (1969) zählt zu seinen wichtigsten philosophischen Werken. Darin untersucht er das Wesen des Sinns, der Ereignisse, der Oberflächen und des Unsinns anhand der Paradoxien der Sprache, der stoischen Philosophie und der
Proust i znakovi
Deleuzes philosophische Lektüre von Prousts Meisterwerk „Auf der Suche nach der verlorenen Zeit“. Deleuze interpretiert den Roman als ein Zeichensystem und lehrt, wie Kunst durch die Zeichen der Liebe, der Erinnerung und der Kunst höhere Erkenntnis hervor
Što je filozofija?
Deleuze und Guattari definieren in „Was ist Philosophie?“ Philosophie als die Schaffung neuer Begriffe auf der Ebene der Immanenz und unterscheiden sie von Wissenschaft (Funktion) und Kunst (Wahrnehmungen und Affekte).