Gilles Deleuze
Gilles Deleuze (18. siječnja 1925. – 4. studenoga 1995.) bio je francuski filozof, jedan od najutjecajnijih mislilaca druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Parizu u buržoaskoj obitelji, odrastao je u vrijeme nacističke okupacije. Otac mu je bio inženjer, veteran Prvog svjetskog rata s antisemitskim stavovima. Deleuzeov stariji brat Georges uhićen je tijekom nacističke okupacije zbog sudjelovanja u pokretu otpora i umro je na putu u Auschwitz – traumatično iskustvo koje je duboko obilježilo mladog Gillesa.
Studirao je filozofiju na Sorboni od 1944., gdje su ga oblikovali Hyppolite i Canguilhem. Predavao je na licejima, Sorboni, Lyonu te od 1969. na eksperimentalnom Sveučilištu Paris VIII u Vincennesu, gdje je bio omiljeni profesor sve do umirovljenja 1987. Oženio se Fanny Grandjouan 1956., s kojom je imao dvoje djece. Bolovao je od teškog emfizema pluća te je 1995. izvršio samoubojstvo skokom s prozora.
Karijeru je započeo monografijama o klasičnim filozofima, među kojima se ističu studije o Humeu (Empirizam i subjektivnost, 1953.), Nietzscheu (1962.), Kantu, Proustu, Bergsonu i Spinozi. Ključna samostalna djela su Razlika i ponavljanje (1968.) i Logika smisla (1969.), u kojima razvija ontologiju razlike, ponavljanja, virtualnog i imanencije.
Godine 1969. upoznaje Félixa Guattarija s kojim stvara neka od najsnažnijih djela 20. stoljeća: Anti-Edip (1972.), radikalnu kritiku psihoanalize, obitelji i kapitalizma, te Tisuću platoa (1980.), nomadsku ontologiju rizoma, deterritorijalizacije i tijela bez organa. Zajedno su objavili i knjige o Kafki te Što je filozofija? (1991.).
U kasnijim radovima bavi se umjetnošću – Francis Bacon: Logika osjeta (1981.), dvije knjige o filmu (Slika-kretanje i Slika-vrijeme) te Kritika i klinika (1993.).
Deleuzeova filozofija naglašava imanenciju, rizomatsko mišljenje, postajanje i afekte te kritizira hijerarhijske strukture. Duboko je utjecao na poststrukturalizam, kulturne studije, filmsku teoriju i političku filozofiju.
Naslovi u ponudi
Foucault
Delezov „Portret Fukoa“ (1986) nije monografija, već kreativno „razmišljanje sa Fukoom“. Ona analizira arheologiju znanja, uvodeći koncepte arhive, moći, subjektivizacije i „pregiba“ kao ključne za Fukoovu misao o znanju, moći i subjektu.
Logika smisla
Žilova Delezova „Logika smisla“ (1969) jedno je od njegovih najvažnijih filozofskih dela. Ono istražuje prirodu smisla, događaja, površina i besmisla kroz paradokse jezika, stoičke filozofije i književnosti (Luis Kerol).
Proust i znakovi
Deleuzeovo filozofsko čitanje Proustova remek-djela "U potrazi za izgubljenim vremenom". Deleuze tumači roman kao sustav znakova i uči kako umjetnost proizvodi višu spoznaju kroz znakove ljubavi, sjećanja i umjetnosti.
Što je filozofija?
Deleuze i Guattari u Što je filozofija? definiraju filozofiju kao stvaranje novih koncepata na ravnini imanencije, razlikujući je od znanosti (funkcije) i umjetnosti (percepti i afekti).