Bertrand Russell

Bertrand Arthur William Russell (Trellech, Wales, 18. svibnja 1872. – Penrhyndeudraeth, Wales, 2. veljače 1970.) bio je britanski filozof, matematičar, logičar, esejist i društveni kritičar, jedan od utemeljitelja analitičke filozofije i najutjecajnijih intelektualaca 20. stoljeća. Potjecao je iz aristokratske obitelji, a školovao se na Sveučilištu Cambridge, gdje je poslije predavao filozofiju i matematiku. Njegov intelektualni razvoj obilježila je težnja da se filozofski problemi razjasne logičkom analizom jezika i mišljenja.

Zajedno s Alfredom Northom Whiteheadom napisao je monumentalno djelo Principia Mathematica (1910. – 1913.), u kojem je nastojao izvesti temelje matematike iz logičkih načela. U djelima The Principles of Mathematics (1903.), The Problems of Philosophy (1912.) i Our Knowledge of the External World (1914.) istraživao je odnos logike, spoznaje i stvarnosti. Njegova teorija opisa i otkriće Russellova paradoksa presudno su utjecali na razvoj moderne logike i filozofije jezika.

Među važnijim djelima ističu se Introduction to Mathematical Philosophy (1919.), The Analysis of Mind (1921.), The Analysis of Matter (1927.), Marriage and Morals (1929.), The Conquest of Happiness (1930.), Power: A New Social Analysis (1938.), An Inquiry into Meaning and Truth (1940.), A History of Western Philosophy (1945.) i Human Knowledge: Its Scope and Limits (1948.). U eseju Why I Am Not a Christian (1927.) kritički je razmatrao religijska vjerovanja i njihovu društvenu ulogu.

Russell je bio zagovornik slobode mišljenja, pacifizma, društvenih reformi i ljudskih prava. Zbog protivljenja Prvom svjetskom ratu izgubio je predavačko mjesto na Cambridgeu i 1918. bio zatvoren. Nakon Drugoga svjetskog rata osobito se angažirao protiv nuklearnog naoružanja, sudjelujući u pokretanju Russell–Einsteinova manifesta (1955.) i međunarodnoga mirovnog pokreta.

Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za svoja raznovrsna djela u kojima je zastupao humanitarne ideale i slobodu mišljenja. Njegova ostavština povezuje matematičku strogost, filozofski skepticizam, britanski humor i društvenu odgovornost, a snažno je obilježila suvremenu filozofiju, logiku i javnu intelektualnu raspravu.