Josip Broz-Tito

Josip Broz Tito (1892. – 1980.), jugoslavenski komunistički revolucionar, vojskovođa i državnik, rođen je 7. svibnja 1892. u Kumrovcu, a umro 4. svibnja 1980. u Ljubljani. Bio je vođa jugoslavenskih partizana, dugogodišnji predsjednik Jugoslavije i ključna osoba njezina jednopartijskog socijalističkog sustava.

Po zanimanju metalac, politički se aktivirao u radničkom pokretu. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, bio ruski zarobljenik i potom pristupio komunističkom pokretu. Od 1937. predvodio je Komunističku partiju Jugoslavije.

Tijekom Drugoga svjetskog rata vodio je partizanski antifašistički pokret, koji se borio protiv okupacijskih snaga i domaćih kolaboracionističkih formacija. Nakon pobjede 1945. uspostavljena je socijalistička Jugoslavija pod komunističkom vlašću.

Poslijeratno razdoblje obilježili su masovne likvidacije zarobljenika i civila, Bleiburška tragedija i Križni put, politički progoni te obračuni sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima režima. Represija se provodila djelovanjem sigurnosnih službi, bez pravičnih sudskih postupaka i uz sustavno kršenje ljudskih prava.

Nakon sukoba sa Staljinom 1948. uslijedili su novi progoni, osobito zatočenja na Golom otoku, gdje su politički zatvorenici bili izloženi prisilnom radu, ponižavanju i nasilju.

Titovu vladavinu obilježavali su monopol Komunističke partije, cenzura, politički nadzor i ograničavanje slobode izražavanja i udruživanja. Ustavne reforme i radničko samoupravljanje nisu uklonili autoritarnu prirodu sustava.

Istodobno su provedeni industrijalizacija, urbanizacija, širenje obrazovanja i zdravstvene zaštite. Tito je bio jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, a Jugoslavija je održavala odnose s Istokom i Zapadom.

Njegova politička ostavština uključuje međunarodni ugled i društvenu modernizaciju, ali i državnu represiju, političke zločine, kult ličnosti i odsutnost demokratskog pluralizma.

Među djelima i zbirkama njegovih govora ističu se Borba za oslobođenje Jugoslavije, Govori i članci te višesveščana Sabrana djela. Riječ je pretežno o političkim govorima, dokumentima i tekstovima, a ne o književnom opusu u užem smislu.