Miroslav Antić

Rođen je 1932. godine u selu Mokrinu, u Banatu gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Kikindi i Pančevu, a studirao je u Beogradu na Filozofskom fakultetu (slavistiku: češki i ruski jezik). Kada je maturirao radio je u pančevačkom Narodnom pozorištu u tehnici, a onda je, takođe u Pančevu, radio na novinskom listu „Pančevac“. Godine 1954. preselio se u Novi Sad gdje se zaposlio kao novinar u „Dnevniku“. Do 1959. godine radio je na Novosadskom dnevniku u izdanju srijedom. Onda odlazi u Beograd gdje je godinu dana bio urednik „Pionira“. Kada se vratio u Novi Sad 1961. godine bio je član redakcije u Izdavačkom odjeljenju „Foruma“. Novinarstvo ga je oduševljavalo jer mu je pružalo priliku da se upoznaje sa umnim ljudima, kao i da puno putuje. Od 1962. do 1965. godine bio je glavni urednik revije za džez i zabavnu muziku „Ritam“ i glavni urednik „Neven Čika Jove Zmaja“ do 1979. godine. Radio je na igranim i dokumentarnim filmovima kao režiser i scenograf, filmovi: „Sveti pijesak“, „Doručak sa đavolom“, „Široko je lišće“, „Strašan lav“ i drugi. Radeći kao slikar naslikao je bogatu galeriju slika kolaža i ulja, te samostalne izložbe predstavljao u Novom Sadu, Sarajevu, Zagrebu, Mokrinu i Kikindi. Zabavne pjesme koje su komponovane prema njegovim stihovima izvođene su na brojnim festivalima. Bio je veliki umjetnik koji je doprinijeo razvoju mnogih grana umjetnosti: književnosti, slikarstva, filma; bio je staknuti novinar. Međutim, prije svega toga radio je mnoge poslove koje nemaju dodirnih tačaka sa umjetnošću: zidarski pomoćnik, kubikaš na pristaništu, fizički radnik u pivari, mornar, radio kompresorima, bavio se vodovodom i kanalizacijom, pravio krovove, obrađivao drvo, pravio lutke, vodio televizijske emisije i mnoge druge poslove. Za svoj rad u polju umjetnosti i novinarstva dobio je brojne nagrade i priznanja: dvije „Nevenove nagrade“; Nagrada za životno djelo u poeziji za djecu; „Goranova nagrada“; „Nagrada Sterijinog pozorišta“; „Zlatna arena“-za filmski scenario; „Nagrada oslobođenja Vojvodine“; „Sedmojulska nagrada Srbije“; „Orden zasluga za narod“; „Nagrada mlado pokoljenje“; „Novinarska nagrada za životno djelo“ i druge. Napisao je i objavio razne knjige za odrasle. Objavio je zbirke pjesama za djecu: „Plavi čuperak“, „Garavi sokak“, „Nasmijani svijet“, „Šašava knjiga“, „Olovka ne piše srcem“, „Ptice iz šume“, „Tako zamišljam nebo“. Pjesme Mike Antića prevođene su na ruski, makedonski, albanski, engleski, turski, mađarski, slovački, češki, francuski, rumunski, poljski, slovenački jezik. Za života je stekao veliku slavu i popularnost , kako kod djece, tako i kod odraslih. Kritičari su pozitivno ocjenjivali njegovo stvaralaštvo. Napustio je ovaj svijet u 54. godini ostavivši iza sebe brojna umjetnička djela. Imenom Miroslava Antića nazvane su mnoge škole, udruženja i manifestacije u Srbiji. U novosadskom Dunavskom parku njemu u čast podignut je spomenik. Svake godine 24. juna, na dan Antićeve smrti, održava se memorijal „Miroslav Antić“ u Mokrinu, finansiranjem Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i Ministarstva kulture Republike Srbije. Iz zahvalnosti za doprinos kulturi i umjetnosti Novog Sada kulturni centar u Novom Sadu, finansiranjem Skupštine grada Novog Sada, od 2008. godine svake godine 14. marta organizuje kulturnu manifestaciju „Antićevi dani“. Finansiranjem grada Pančeva organizuje se svake godine od 2011. godine manifestacija „Mikini dani u Pančevu“ u trajanju od 14. marta do 24. juna. Književni klub „Miroslav Mika Antić“ iz Inđije, organizator je međunarodne pjesničke organizacije „Garavi sokak“. Miroslav Antić napisao je kako bi volio da ljudi sami izmisle biografiju o njemu, onda bi imao mnogo različitih života i bio najživlji među živima. Ostalo je rekao u pjesmi „In memoriam“ i u svim ostalim svojim pjesmama.