Claude Levi-Strauss

Francuski antropolog belgijskog podrijetla (Bruxelles, 28. XI. 1908 – Pariz, 30. IX. 2009). Nakon studija filozofije posvetio se antropologiji, koju je nastojao obnoviti po uzoru na strukturalizam R. Jakobsona u lingvistici (pojam strukture, pertinencije i komutacije) te na istraživanja o komunikacijskim činjenicama u fizici i matematici, a oslanjao se na marksističku filozofiju i uzimao u obzir Freudov pojam podsvjesnoga. Predavao je antropologiju u São Paolu (1934–39) i u SAD-u (1941–47), a od 1959. do 1982. bio je profesor socijalne antropologije na Collège de France. Član Francuske akademije od 1973. Nakon knjige Obiteljski i društveni život Indijanaca Nambikvara (La Vie familiale et sociale des Indiens Nambikwara, 1948), u Osnovnim strukturama srodstva (Les Structures élémentaires de la parenté, 1949) analizom sustava srodstva i oblika mišljenja u društvima bez pisane tradicije pokušao je prikazati univerzalno funkcioniranje ljudskoga duha. Svoju metodu sustavno je razvio u zbirci članaka Strukturalna antropologija (Anthropologie structurale, I–II, 1958–73) i dosljedno primijenio osobito u studiji o totemizmu Totemizam danas (Le Totémisme aujourd’hui, 1962) proučavajući ljudske pojave (institucije) analogne jeziku. U kapitalnome djelu Mitologike (Mythologiques, I–IV: Sirovo i kuhano – Le Cru et le Cuit, 1964; Od meda do pepela – Du Miel aux Cendres, 1966; Podrijetlo običaja za stolom – L’Origine des manières de table, 1968; Goli čovjek – L’Homme nu, 1971) preko analize mitova Sjeverne i Južne Amerike ilustrira svoje poimanje strukture. U suvremenoj antropologiji njegovi su pogledi kritizirani zbog apriorizma i nedovoljnog oslanjanja na terenska istraživanja. Ostala značajnija djela: Divlja misao (La Pensée sauvage, 1962), Udaljeni pogled (Le Regard éloigné, 1983), Ljubomorna lončarka (La Potière jalouse, 1985), Gledati, slušati, čitati (Regarder, écouter, lire, 1993).