Marko Ristić
Srpski književnik (Beograd, 20. VI. 1902 – Beograd, 12. VII. 1984), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1925. Supokretač časopisa Putevi i Svedočanstva (oba 1922) te almanaha Nemoguće (1930), 1928–29. bio je književni kritičar beogradskoga dnevnog lista Politika, a 1945–51. jugoslavenski veleposlanik u Francuskoj. Potkraj 1920-ih i početkom 1930-ih vodeći teoretičar srpskoga nadrealizma; zauzimao se za potpunu slobodu stvaralaštva i kritizirao utilitarnu književnost: Pozicija nadrealizma (1930., s D. Matićem), Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog (1931., s K. Popovićem), Anti-Zid (1932., s Vanom Borom). Esejom Predgovor za nekoliko nenapisanih romana (1936) započeo je miješanje teorijskih i dnevničko-memoarskih pa i fikcionalnih fragmenata (karakteristični su eseji San i istina Don Kihota, Galaktička sanjarija, Iz noći u noć, objavljeni 1939. u časopisu Pečat). U duhu je nadrealizma i poema Turpituda (1938). Nakon II. svjetskoga rata, napustivši nadrealistička stajališta (što je osobito razvidno u knjizi Politička književnost, 1958), pisao je eseje o hrvatskoj, srpskoj i francuskoj književnosti (knjige Književna politika, 1952; Prostor-Vreme, 1952; Krleža, 1954) te memoarske zapise (Hacer Tiempo, 1964).
Citiranje: Ristić, Marko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 22. 10. 2023.
Naslovi u ponudi
Politička književnost
Predgovor za nekoliko nenapisanih romana i dnevnik tog predgovora
Ristićs Buch vereint Vorwort, Tagebuch und Poetik zu einem hybriden Text über ungeschriebene Romane. Es ist ein bedeutendes Werk der surrealistischen Tradition und als seltene antiquarische Ausgabe begehrt. Ein Nachdruck der Ausgabe von 1935.




