Borislav Mihajlović-Mihiz

Srpski književnik (Irig, 17. X. 1922 – Beograd, 15. XII. 1997). Završio Filozofski fakultet u Beogradu 1950. Kritičar NIN-a (1951–54), ravnatelj Biblioteke Matice srpske u Novom Sadu (1956–60) i umjetnički direktor Avala filma u Beogradu (1964–70); s M. Trailović osnivač kazališta Atelje 212 i njegov umjetnički savjetnik (1971–83). Autor pjesama (Pesme, 1947) i drama (Banović Strahinja, 1963; Komandant Sajler, 1966); poznat je ponajprije kao književni kritičar (Ogledi, 1951; Od istog čitaoca, 1956; Književni razgovori, 1971), koji je bitno utjecao na strujanja u srpskoj književnosti druge polovice XX. stoljeća. Kao predstavnik impresionističke kritike, s mnogo temperamenta i briljantnim stilom pisao je o djelima I. Andrića, B. Radičevića, M. Božića, V. Kaleba, R. Marinkovića. U memoarskim zapisima Autobiografija – o drugima (I–II, 1990–93) živim stilom portretirao je svoje suvremenike.