Denis Diderot
Francuski filozof i književnik (Langres, 5. X. 1713 – Pariz, 30. VII. 1784). Nakon isusovačke izobrazbe i pravnoga studija u Parizu, počeo se zanimati moralnom filozofijom i prirodnom znanošću te pohađao studije književnosti. Zbog napada na kršćanstvo i promicanja ideja materijalizma i naturalističkoga deizma bio je osuđivan od francuskoga parlamenta i zatvaran (Filozofske misli – Pensées philosophiques, 1746; Pismo o slijepcima za one koji vide – Lettre sur les aveugles à l’usage de ceux qui voient, 1749). Prevodio je Cyclopaedia E. Chambersa, osnove svojega zamašnog pothvata Encyclopédie (prvi svezak 1751; s d’Alembertovim uvodnim govorom), kojemu je bio organizator, glavni urednik i autor (1745–72). Veličinom ideja, načela i ideala intelektualne i političke slobode te značenjem znanstvene i opće duhovne revolucije, Enciklopedija je jedno od najznačajnijih djela francuskoga prosvjetiteljstva, kojemu je Diderot posvetio najveći dio svoje djelatnosti, okupivši kao suradnike najvrsnije umove svojega doba, filozofe, književnike i znanstvenike (Condillac, Helvetius, Holbach, d’Alembert, Rousseau, Voltaire, Montesquieu). Diderot je teoretičar umjetnosti, posebice teorije drame (Paradoks o glumcu – Paradoxe sur le comédien, 1773), pisac filozofskih priča i romana u kojima kritizira osnove ćudoređa, umjetnosti i društva (Rameauov nećak – Le Neveu de Rameau, 1762; Fatalist Jacques – Jacques le Fataliste, 1773), drama (Nezakoniti sin – Fils naturel, 1757; Otac obitelji – Le Père de famille, 1758) te rasprava o književnosti i umjetnosti (Saloni – Salons, 1759–81). Diderot se protivio svakoj ideji determinizma, razlikovanju dviju supstancija, tvari i duha, i zastupa ideju postojanja jedne supstancije, tvari, koja je osjetilna i djelatna, i njezinih modifikacija. Život je smatrao rezultatom stupnjevite organizacije materije kojoj su najviši stupanj svijest i mišljenje (D’Alembertov san – Le Rêve de d’Alembert, 1769). U svojoj filozofiji prirode i čovjeka Diderot je zastupao postavke evolucionizma, prirodnog odabira, zbog čega se smatra pretečom Darwina i Lamarcka. Težeći znanstvenoj spoznaji, Diderot je usmjeravao svoja znanstvena proučavanja k eksperimentalnoj metodi kako bi zasnovao pozitivnu filozofiju (Misli o tumačenju prirode – Pensées sur l’intérpretation de la nature, 1753; Osnove fiziologije – Éléments de Physiologie, 1774–78). Usporedno je nastojao zasnovati i pozitivni, humanistički moral utemeljen na čovjekovu naravnom pravu. Diderotovi estetički nazori i njegova teorija umjetnosti, shvaćanje lijepoga, umjetničkog stvaranja, genija, zanosa, nadahnuća, značenja strasti i dr. utjecat će na Lessinga, Kanta, Goethea i Schillera, zbog čega će biti smatran pretečom romantizma, a na književnom planu utemeljiteljem realističkoga romana.
Citiranje: Diderot, Denis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Pismo o slijepcima
Redovnica
Redovnica
Der Briefroman dieses berühmten französischen Philosophen und Schriftstellers ist das Lebensgeständnis eines jungen Mädchens, Suzana Simonin, das sie in Briefen an den Marquis de Croismare sendet.
Redovnica
Das Werk präsentiert die Lebensgeschichte der Heldin Suzana Simonin, die sie Marquis Crosmair in Form eines Briefes erzählt.