Vladimir Biti

Hrvatski književni teoretičar (Novi Sad, 9. III. 1952). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao komparativnu književnost i jugoslavistiku 1975., gdje je 1981. doktorirao i zaposlio se kao asistent; 1993–2008. redoviti profesor. Redoviti profesor na Sveučilištu u Beču od 2008. do umirovljenja 2017; od 2018. gostujući profesor na sveučilištima Jiao Tong u Shanghaiju i Zhejiang u Hangzhouu. Član uredništava više hrvatskih i stranih časopisa za znanost o književnosti; urednik teorijske biblioteke Polilog. Priredio je više relevantnih zbornika prevedenih tekstova u području teorije pripovijedanja (Bahtin i drugi, 1992; Suvremena teorija pripovijedanja, 1992; Politika i etika pripovijedanja, 2002). Bavi se osobito teorijom pripovijedanja i pripovjednog teksta; radove objavljuje u zemlji i inozemstvu. Objavio knjige Bajka i predaja: povijest i pripovijedanje (1981), Interes pripovjednog teksta: prema prototeoriji pripovijedanja (1987), Pripitomljavanje drugog: mehanizam domaće teorije (1989), Upletanje nerečenog: književnost, povijest, teorija (1994), Strano tijelo pri/povijesti: etičko-politička granica identiteta (2000) i Doba svjedočenja: tvorba identiteta u suvremenoj hrvatskoj prozi (2005); na engleskome Trasiranje globalne demokracije: književnost, teorija i politika traume (Tracing Global Democracy: Literature, Theory, and the Politics of Trauma, 2016) i Privrženost razvlaštenosti: žrtvene pripovijesti u postimperijalnoj Europi (Attached to Dispossession: Sacrificial Narratives in Post-imperial Europe, 2018). Posebnu vrijednost ima njegov opsežni Pojmovnik suvremene književne teorije (1997., prošireno izdanje Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije, 2000; njemačko izdanje 2001), u kojem je u leksikonskom obliku obradio važnije teorijske pojmove obuhvativši sve relevantnije smjerove suvremene teorije književnosti od formalizma preko strukturalizma i semiotike do poststrukturalizma te kulturalne teorije.