Günter Grass

Njemački književnik (Danzig, danas Gdańsk, 16. X. 1927 – Lübeck, 13. IV. 2015), njemačko-poljskoga (kašupskog) podrijetla. Isprva studirao kiparstvo i grafiku u Düsseldorfu i Berlinu, poslije se posvetio književnosti. Romanopisac, pjesnik i dramatičar, Grass spaja baroknu tradiciju njemačkoga satiričnog romana sa stilskim dostignućima suvremenosti; svjestan njemačkoga povijesnog položaja nakon nacizma, oštro kritizira novu građansku stvarnost u romanima Danciške trilogije (Danziger Trilogie): Limeni bubanj (Die Blechtrommel, 1959), Mačka i miš (Katz und Maus, 1961), Pasje godine (Hundejahre, 1963). Ta su djela doživjela širok međunarodni odjek, pa se može reći da su, uz H. Bölla, njemačkoj književnosti vratila europsku humanističku vjerodostojnost. Grass je kao ljevičar oštar protivnik sustava koji teži reprodukciji malograđanštine i nacionalizma, i suprotstavlja mu se satirički anegdotalnom lirikom i kazalištem političkog apsurda – Plebejci uvježbavaju ustanak (Die Plebeier probieren den Aufstand, 1966) – pa kritizira i Brechtov pristanak uz istočnonjemački staljinizam. Pripadnik Grupe 47, obnoviteljske skupine njemačke književnosti, odredio se i kao protivnik ponovnoga krutog normiranja njemačkoga književnog jezika romanom Sastanak u Telgteu (Das Treffen in Telgte, 1979). Potonja su mu djela mitski ili povijesno kodirane slike svakidašnjice, koje nadrastaju okvire same njemačke književnosti: Lumbur (Der Butt, 1977), Štakorica (Die Rättin, 1986) i dr. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1999., objavivši istodobno i knjigu Moje stoljeće (Mein Jahrhundert), u kojoj po godinama prati sudbonosna zbivanja XX. st. Druga djela: romani Zloguke žabe (Unkenrufe, 1992), Široko polje (Ein weites Feld, 1995), Korakom raka (Im Krebsgang, 2002); autobiografija Dok ljuštim luk (Beim häuten der Zwiebel, 2006).