
Crna maslina
Mala knjižica stihova "Crna maslina", u zgusnutom obliku bolnog iskustva žene i pjesnikinje, intimnog stvaraoca i javnog djelatnika, jedna je od najvrednijih knjiga hrvatske poezije uopće.
Crna maslina je treća zbirka poezije objavljena u Zagrebu 1955. godine, posle „Zore i vetrova“ (1947) i „Pesme“ (1948), i jedna je od centralnih zbirki u njenom opusu. Sadrži 44 pesme u kojima je tematski interes ljubav, koja je uključena u trojstvo sa rođenjem i smrću i uspostavlja korelaciju sa panteistički osmišljenom prirodom („Djevičanstvo“, „Reka i more“, „Ljubomora“, „Odsutnost“).
Korišćenjem procesa vizuelizacije povezivanja slika, u najuspešnijim pesmama zbirke „Usnuli mladić” i „Ti koja imaš nevinije ruke” postiže se potpuna fuzija čulnog i vizuelnog. U obe pesme postoji težnja ka prevazilaženju čulnog iskustva i sveta, kao i prevazilaženje napetosti između strasti i bola, ili suprotnosti između kratkih trenutaka sna i zaborava i dužih trajanja patnje i bespomoćnosti, dihotomije koje prožimaju čitavu zbirku.
Motiv neprepoznatljivog drugog javlja se u nekoliko pesama u specifičnim verzijama nestrpljivog žednog putnika („Žedan je bio“), noćnog gosta koji prolazi i nestaje („Nokturno“), nepoznate žene na obali („Ljubav i mesec“) u dominantnom elegičnom tonu pesama koje vla balada. Slobodni stih karakteriše bogata metafora čija je harmonija zasnovana na sintaksičkim i kompozicionim ponavljanjima i konstruisana je u spoju vitalizma na tragu Vladimira Nazora i estetske poetike, pevnosti neosimbolističkih poriva, pa čak i povremenih biblijskih inkantacija, u kojima se osećaju odjeci V. Uhitmana i Tina.
Jedan primerak je u ponudi