Sveta Roxalia panormitanska divica
Djelo “Sveta Rožalija” napisao je Antun Kanižlić, koji je bio predstavnik slavonskog književnog kruga u hrvatskom baroku. Ovo je djelo religiozna barokna poema u četiri pjevanja, pisano slavonskom štokavštinom tj. ikavicom.
Djelo ima epistolarni oblik, a to znači da je pisano u obliku pisma (o čemu se više saznaje već iz prvih redaka djela). Djelo obrađuje tematiku vezanu uz sveticu Rožaliju iz Palerma koja je na dan svoga vjenčanja u ogledalu ugledala Krista i doživjela obraćenje. Tada odlazi u divljinu živjeti mirnim životom.
Djelo je pisano u obliku monološkog kazivanja budući da Rožalija pripovijeda o svom životu u obliku izravnog obraćanja pismom. Djelo je objavljeno tek nakon autorove smrti, točnije 1780. godine. Iako je djelo nastalo duboko u prosvjetiteljstvu 18. stoljeća, ima odlike baroka popraćene elementima rokokoa. Zbog tematike koju obrađuje, djelo se smatra najznačajnijim djelom katoličke obnove u nas.
“Sveta Rožalija” dulja je pripovijest napisana u stihu, koja govori o svetici Rožaliji (Ruži) iz Palerma. Ona je proglašena zaštitnicom Sicilije od kuge o čemu se govori i u samome djelu.
Ova poema podsjeća na dubrovačke religiozne poeme, ali se od njih razlikuje svojim opsegom, kompozicijom i alegorijskim jezikom. Ovo djelo kao i druga Kanižlićeva djela jasno govore o njegovu poznavanju dubrovačkih baroknih pisaca, kao što su Ivan Gundulić i Ignjat Đurđević. Ovaj požeški isusovac preuzeo je njihove stihove, a od njih je učio i rukovati stilskim figurama, koje su u djelu brojne.
Jedan primjerak je u ponudi
