Protiv romanike? Esej o pronađenoj prošlosti
U ovoj knjizi propituje se sam pojam romanike i romaničke umjetnosti, istražuju mu se korijeni, a prije svega njegova se historiografska geneza postavlja u osebujan kulturni kontekst prve polovice 19. stoljeća.
Nekoliko posljednjih desetljeća romanička umjetnost je u modi. Promatra ju se s arheološkoga gledišta, proučava ju se modernim filologijskim metodama, čak ju se pohodi na organiziranim putovanjima. Privlači njezina dostojanstvena strogost, njezina bit shvaćena kao znak snažne religioznosti, njezina gola, ogoljena, trijezna facies. No jesu li bazilika u Ripollu ili Fondaco dei Turchi u Veneciji zaista romaničke građevine? Jesu li kupole katedrale u Périgueuxu ili pročelje katedrale u Le Puyu uistinu iz srednjega vijeka? Jesu li drvene skulpture koje prikazuju Bogorodicu i Krista s crnim licem bile baš tako ružne i ogoljele? Odgovara li romanička umjetnost kakvu danas imamo pred očima uistinu onoj srednjovjekovnoj?
Knjiga analizira historiografsku i nacionalističku razradu pojma romanike i dekonstruira njezine izmišljotine i pogreške, stavljajući naglasak na neka kontroverzna pitanja poput popularnosti umjetnika, uloge žene u mizoginom umjetničkom univerzumu onog razdoblja ili pak bogate polikromije građevina. Istodobno razotkriva i istinsku osobnost romaničkog srednjeg vijeka, od Francuske do Italije, od Engleske do Katalonije, uspoređujući arhitektonske i likovne ideje i modele u dijalogu koji je tih stoljeća morao biti mnogo živahniji i vitalniji nego što danas obično mislimo.
Jedan primjerak je u ponudi
