Pančatantra
Pančatantra je zamišljena kao neka vrsta priručnika za vladare, u kojem je sjedinjena narodna mudrost sa filozofijom, psihologijom i politikom, a sve to iznijeto jednostavnim i elegantnim stilom vrhunske literature.
Pančatantra: u najstarijoj sačuvanoj recenziji Tantrakhjajika jedno je od najznačajnijih djela staroindijske pripovjedne književnosti, nastalo približno u 3. stoljeću. prije naše ere. Ova zbirka basni, poučnih pripovijedaka i mudrih izreka pripada bogatoj sanskrtskoj tradiciji, a njezina najstarija sačuvana recenzija, Tantrakhjajika (Tantrākhyāyika), predstavlja osobito vrijedan izvor za proučavanje izvornog oblika djela.
Zbirka je organizirana u pet tematski povezanih knjiga, u kojima se kroz priče o životinjama i ljudima razmatraju prijateljstvo, neprijateljstvo, politička mudrost, diplomacija, razboritost i posljedice nepromišljenih odluka. Okvirna pripovijest govori o mudracu koji trojicu kraljevih sinova poučava umijeću vladanja i snalaženja u životu.
Posebnost djela čini pripovijedanje priča unutar priča, pri čemu se prozni dijelovi isprepleću sa stihovima, poslovicama i moralnim poukama. Životinjski likovi predstavljaju različite ljudske osobine, a njihove pustolovine otkrivaju složene odnose moći, povjerenja, prijevare i odanosti.
Pančatantra je tijekom stoljeća prevedena i prerađena na brojne jezike te je snažno utjecala na svjetsku tradiciju basni i poučne književnosti. Recenzija Tantrakhjajika posebno je važna jer čuva stariji, čvršće strukturiran oblik zbirke. Djelo i danas privlači čitatelje univerzalnim životnim mudrostima, duhovitošću i pronicljivim razumijevanjem ljudske prirode.
Jedan primjerak je u ponudi
