Na rubu revolucije - studenti '71.
Ovo je prva knjiga koja cjelovito obrađuje fenomen hrvatskih studenata i njihove uloge u Hrvatskom proljeću. Studenti su, uz reformno krilo Saveza komunista i Maticu hrvatsku, bili jedan od tri stupa Hrvatskog proljeća.
Studenti su nakon 1968. godine bili ohrabreniji i senzibiliraniji za politiku nego ikada prije. Vremena su se promijenila, zemlja seljaka i vrlo uskoga sloja elite postala je mjesto gdje se studirati moglo čak i ako ste bili siromašni. Demografski potres porasta broja studenata šezdesetih je godina svugdje u svijetu studente u svijetu studente učinio društveno i politički važnijima no ikada u povijesti.
Knjiga daje i širi politički kontekst studentskih zbivanja – od Osmog kongresa SKJ 1964. g., preko rušenja Rankovića 1966. g., Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika iz 1967. g., studentskih gibanja 1968. g., međunarodnih odnosa i položaja SFRJ pa sve do sloma u Karađorđevu.
Svaki naraštaj, ako je istinski revolucionaran, nosi sa sobom istinu o povijesnom trenutku u kojem se nalazi, kao i mogućnost ostvarivanja novog društvenog odnosa, ali svaki takav naraštaj prati opijenost vlastitom istinom. U žarištu je interesa ipak jedna po svemu izuzetna generacija studenata u Hrvatskoj, a glavni protagonisti tih dramatičnih zbivanja (Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak…) progovaraju i u ovoj knjizi.
Jedan primjerak je u ponudi
