
Na rubu revolucije - studenti '71.
Ovo je prva knjiga koja sveobuhvatno obrađuje fenomen hrvatskih studenata i njihovu ulogu u Hrvatskom proleću. Studenti su, uz reformsko krilo Saveza komunista i Maticu hrvatsku, bili jedan od tri stuba Hrvatskog proleća.
Posle 1968. godine, studenti su bili ohrabreniji i osetljiviji na politiku nego ikada ranije. Vremena su se promenila, zemlja seljaka i veoma uske elite postala je mesto gde ste mogli da studirate čak i ako ste bili siromašni. Demografski šok povećanja broja studenata šezdesetih godina prošlog veka učinio je studente širom sveta društveno i politički važnijim nego ikada ranije u istoriji.
Knjiga takođe pruža širi politički kontekst za studentske događaje – od Osmog kongresa Komunističke partije Jugoslavije 1964. godine, preko svrgavanja Rankovića 1966. godine, Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika 1967. godine, studentskih pokreta 1968. godine, međunarodnih odnosa i položaja SFRJ, pa sve do sloma u Karađorđevu.
Svaka generacija, ako je zaista revolucionarna, nosi sa sobom istinu o istorijskom trenutku u kome se nalazi, kao i mogućnost postizanja novog društvenog odnosa, ali svaku takvu generaciju prati opijenost sopstvenom istinom. Fokus interesovanja je, međutim, na izuzetnoj generaciji studenata u Hrvatskoj, a u ovoj knjizi govore i glavni protagonisti ovih dramatičnih događaja (Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak...).
Jedan primerak je u ponudi