Dundo Maroje / Novela od Stanca
Oba djela pokazuju Držićev dar za humor, satiru i oštru kritiku društva, uz naglasak na dubrovačku kulturu i renesansne ideale. Njegov jezik, mješavina narodnog i književnog, čini ga jedinstvenim glasom hrvatske književnosti.
"Dundo Maroje" (1551.), komedija Marina Držića, smatra se vrhuncem hrvatske renesansne književnosti. Radnja je smještena u Dubrovnik i Rim, a prati sukob između oca Dunda Maroja i njegova sina Maroja, koji troši očev novac na raskošan život. Maroje, mladi Dubrovčanin, u Rimu se upušta u ljubavne i financijske avanture, dok ga otac pokušava vratiti na pravi put. Komedija obiluje humorom, spletkama i živopisnim likovima: Marojeva ljubavnica Laura, sluga Bokčilo, koji manipulira situacijom, te razni trgovci i varalice. Držić kroz satiru prikazuje sukob generacija, pohlepu i licemjerje, ali i slavi dubrovačku slobodu i duhovitost. Završetak donosi pomirenje, no ne bez komičnih obrata. Djelo je pisano sočnim jezikom, miješajući narodni govor i renesansne motive, što ga čini živopisnim prikazom društva 16. stoljeća.
"Novela od Stanca" (1550.) kratka je prozna priča, jedna od prvih novela u hrvatskoj književnosti, ispunjena renesansnim humorom i ironijom. Smještena u Dubrovniku, pripovijeda o Stancu, siromašnom mladiću koji se zaljubljuje u bogatu djevojku Anu. Kako bi pridobio njezinu naklonost, Stanac se pretvara da je bogat, što dovodi do niza komičnih situacija. Njegove laži i smicalice otkrivaju se, ali Stanac ipak uspijeva osvojiti Anu zahvaljujući svojoj domišljatosti. Držić kroz priču ismijava društvene razlike, pohlepu i pretvaranje, slaveći istovremeno mladenačku snalažljivost. Jezik je živahan, pun narodnih izraza, što priču čini bliskom čitatelju. Djelo odražava renesansni optimizam i vjeru u ljudsku sposobnost da prevlada prepreke.
Jedan primjerak je u ponudi
