Nasljedne i rodbinske veze hrvatskih vladara i vladara Hrvatske od dolaska na Balkan do današnjeg Hrvatskog sabora
Margariton, specijaliziran za rodoslovlje i heraldu, koristi arhivske izvore, kronike i genealoške tablice da rekonstruira nasljedne linije, naglašavajući kontinuitet hrvatske državnosti kroz dinastije i unije.
Margaritov stil je znanstveni, ali pristupačan, s fokusom na vizualne pomoći (stablima i dijagramima) umjesto narativne proze. Koristi primarne izvore poput kronika (npr. Toma Arhiđakon) i arhiva (Hrvatski državni arhiv). Knjiga je značajna za hrvatsku historiografiju, posebno u kontekstu 2003. (blizu 10. godišnjice neovisnosti), gdje služi kao argument za kontinuitet protiv "jugoslavenskih" narativa. Kritičari (u specijaliziranim časopisima poput Historijskog zbornika) hvale je kao koristan alat za genealoške studije, uspoređujući s radovima Ferda Šišića ili Nade Klaića, ali kritiziraju nedostatak novih arhivskih otkrića.
Jedan primjerak je u ponudi
