Velika bilježnica
Velika bilježnica, prvi dio trilogije, roman je o dvojici blizanaca, pripovjedača u prvom licu množine ("mi"), smješten u neodređenu zemlju tijekom Drugog svjetskog rata. Trilogija se nastavlja u Dokazu i Trećoj laži, razdvajajući blizance.
Blizanci, pametni i neobični, napuštaju grad s majkom i stižu u siromašno selo kod bake, majčine majke – prljave, osvetoljubive starice pod sumnjom trovanja muža. Baka ih tretira kao sluge, krade novac i odjeću koju majka šalje, prisiljavajući ih na preživljavanje. Blizanci se očeliče kroz "vježbe": navikavaju se na glad, bol, hladnoću, kradu, lažu, ucjenjuju i čak ubijaju da bi opstali. Pišu u veliku bilježnicu samo istinite sastavke – opisuju činjenice bez osjećaja, tražeći objektivnu istinu. Susreću likove poput župnika, Zečje usne (kćeri susjeda), kapetana i posilnog, koristeći ih u svojim planovima.
Rat donosi okupaciju, bombardiranja i strahote: blizanci vide vješanja, silovanja, glad. Majka ih kasnije traži natrag, ali oni biraju baku, vežući se za njezinu grubost. Roman završava njihovom transformacijom u hladne, proračunate preživljavace, gdje se neodvojivost blizanaca (jedan osjeća bol drugoga) sukobljava s gubitkom identiteta.
Teme: okrutnost rata koja izopačuje djecu, etika preživljavanja (dobro/loše relativno), istina nasuprot laži, ruralna grubost nasuprot urbanom. Jezik je suhoparan, bez patosa, kao dječji dnevnik, stvara distancu i šok. Kristóf, crpeći inspiraciju iz autobiografskih elemenata (bježanje iz Mađarske 1956.), prikazuje kako povijest lomi humanost.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
